You are currently viewing Što označava oktanski broj goriva?

Što označava oktanski broj goriva?

Iako postoje vozila na plin te električni pogon, većina današnjih automobila na našim prometnicama ima pogon na benzin ili dizel. Benzinski automobili obično dosežu nižu cijenu kod kupnje pa ne čudi što su veoma popularni. Kada govorimo o samom benzinu kojeg ulijevamo u svoja vozila, onda trebamo znati da je uz njega vezan i oktanski broj.

Oktanski je broj zapravo stupanj kompresije koju je gorivo spremno podnijeti prije nego se dogodi njegovo samozapaljenje, a samim time i pokretanje vozila. Naime, kod benzinskih motora svjećica je taj dio koji baca iskru na kraju kompresijskog takta i sve to izaziva eksploziju smjese benzina. Primjerice, kod dizela se smjesa dizela pali sama, tako zvanom detonacijom.

Previše kompresije kod benzinaca nije dobro i ako dođe do nje, gorivo se pali samo od sebe što može izazvati tako zvano kliktanje ili lupanje motora, koje, ukoliko se često ponavlja, može dovesti do oštećenja na motoru. Kod nas je oktanski broj obično označen brojkama 95, 98 ili 100, dok u nekim drugim državama postoje i veći brojevi. Ako je oktanski broj manji, gorivo koje se krije ispod njegovog imena će podnijeti manju kompresiju prije nego dođe do samozapaljenja. Primjerice, ako vi želite vozilo sa snažnijim motorom, trebate mu povećati kompresiju, a to konkretno znači da će automobil imati veću snagu motora, ali uz istu potrošnju goriva.

Kada se u rafineriji raščlani sirova nafta dobiju se lanci ugljikovodika različite duljine. Oni se dalje mogu pomiješati te tvoriti nova goriva koja imaju različita svojstva. Primjerice, metan ima jedan atom ugljika, dok heptan ima njih sedam, a oktan čak osam, a svi su ti atomi međusobno povezani u lance. U istraživanjima se pokazalo da heptan podnosi malu kompresiju i pri tome može veoma lako i brzo eksplodirati. S druge strane, iako ima samo jedan atom ugljika više, oktan podnosi mnogo veću kompresiju, odnosno može ga se mnogo više stlačiti prije nego dođe do samozapaljenja.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata dogodila se revolucija na ovom polju. Naime, saznalo se da dodavanjem olova u benzin dovodi do povećanja njegovog oktanskog broja, odnosno stvara se gorivo koje može podnijeti mnogo više kompresije prije nego se zapali. Tako je nastao poznati olovni 95 benzin. Međutim, ubrzo se pokazalo da je olovo veoma štetno za okoliš i za zdravlje ljudi pa se nakon niza godina prestalo s dodavanjem olova u gorivo, odnosno počelo se koristiti bezolovno gorivo 95, 98 i 100, a u nekim državama i gorivo s većim brojem. Danas se ovim brojem zapravo više ne označava koliki je postotak oktana u gorivu već to koliko su njegove performanse i otpornost na detonaciju bez obzira koliko u sebi sadrži oktana. Primjera radi, ako imate normalno gradsko vozilo i u njega sipate slabije gorivo, ono mu neće naštetiti. Međutim, ako imate jako, sportsko vozilo i u njega stavljate slabije gorivo može doći do štete koja je jako, jako skupa. Dakle, 100 oktansko gorivo mnogo je isplativije stavljati u jača vozila.

Dakle, danas je oktanski broj zapravo mjerilo kvalitete goriva. On označava otpornost nekog goriva na samozapaljenje i što je taj broj veći, to je i ta otpornost na samozapaljenje veće. Za vrijeme samozapaljenja se oslobađa velika količina topline te se stvara velika brzina izgaranja. Tada dolazi do lokalnog zagrijavanja nekih dijelova na motoru kao što su cilindri, klipovi te ventili, a sve može dovesti do njihovog oštećenja. Što vozilo, odnosno njegov motor ima veći stupanj kompresije, to mu je potrebnije gorivo koje ima veću oktansku vrijednost. Kada koristimo gorivo koje ima veću oktansku vrijednost, također i naše vozilo ide bolje i nešto manje troši.

Novi automobili na benzin imaju senzor koji određuje kada će se pojaviti prvo izgaranje pa s obzirom na to i regulira kut paljenja, čime je moguće, primjerice u isto vozilo staviti i benzin 95 i benzin 98.

Izvor: Silux.hr